Kad se rodiš u Višnjici i prvih deset godina odrasteš. pored lijepog parka, uz visoki dimnjak iz kog je dim svih boja išao daleko u nebo, a u peći koja je koristila taj dimnjak, stvarala se toplinska energija koja je bila i tehnološka para i struja za pogon i navečer rasvjeta u našim domovima, istina samo do 22 sata, a često i topla voda za kupanje stanara tog idiličnog poljoprivrednog dobra, pa zatim doseliš na Uljaru u Slatini i nešto slično doživiš slijedećih nekoliko godina i još kada započneš s radom u Graditelju s dvije ciglane pa kad i one postupno nestanu tada je nostalgija pri susretu s jednom od rijetkih ciglana na našem području itekako razumljiva. Naravno kamera je bila na prvom sjedalu a relacija Slatina, Virovitica, Bolnica Lipik.
