Davno, krajem šezdesetih, u Gimnaziji smo učili tri jezika a jedan je bio njemački. Profesorica iz njemačkog bila nam je Ljiljana Parabucki koja nas je vrlo temeljito učila tom jeziku a ostala mi i jedna riječ koju sam danas tiho izgovarao snimajući šumsko zelenu boju u Potočanima. Gegensätze ! Nije samo to poveznica, kasnije će naša profesorica, i Jadrankina kasnije i moja, biti ne baš slučajno vjenčana kuma (samo spominjem sposobnost starca Lea da i to režira). Još dalje, ova šumska cesta bila je česta nam zajednička pješačka ruta, godinama ! I na kraju, gegensätze, ili slobodno prevedno, suprotnosti. Život i smrt, baš kao i u ovoj, nekad, i ljepšoj šumi.
