Srce uvijek vuče rodnom kraju predaka pa tako s povratka iz Čađavice rado se vozimo kroz Donje Bazije a na ulasku i izlasku iz sela uvijek bude lijepih boja. U proljeće su to bili crveni makovi, pravo more, a sad s jeseni more gorušice, žute a i slične veoma na uljanu repicu, koja se stapa s jesenskim bojama obližnje, preostale šume. Vjetar s ravnice, rekla bi pjesma, svom silinom donosi i odnosi oblake, a povremeno i kameru.
