Teško je opraštati se od prijatelja, suza sama krene, i ne mogu napisati ništa pametno, samo citiram pjesmu koju smo tako često slušali ratnih godina na našem Marinianis radiju:
U oružju brat
Maglene planine, moj novi su dom,
a sanjam doline, gdje bjeh svoj na svom,
gdje vratit’ ću se znam, kad prođe ovaj rat,
do tad bit ćeš moj, ti u oružju brat.
U polju uništenja, vatrene krstitke,
i grudi me bole, dok zovem usred bitke,
kad prokrvarim, u strahu ću znat’,
izvući ćeš me ti, moj u oružju brat.
Ima raznih svijetova, pod raznim suncima,
mi jedan branimo, za njega živimo.
Sunce odnosi vrag, mjesec svijetli kroz mrak,
zbogom prijatelju drag, umrijet’ mora svak’,
al’ piše nam u zvijezdama, iz dlana ćeš pročitat’,
da ostaješ moj, ti u oružju brat.
Zlatni dukati u prepjevu pjesme Brothers in arms, Dire straitsa.
Počivao u miru !
