Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća Graditelj Podravska Slatina bio je po broju zaposlenih, 1.500 radnika, inženjera, projektanata, ekonomista, vozača, kuharica …, druga firma u ovom kraju, poslije GAJ-a s 3.100 zaposlenih. Sjećam se kada je Marijan došao u našu firmu, onako gradski odjeven, odijelo, kravata, pojam za nas, iz bivše firme u Zagrebu, Tvornice parnih kotlova, TPK, kao inženjer zaštite na radu. Posebno je volio temu o automobilima pa smo i o tome znali progovoriti. Posljednjih godina dosta je bolovao i nismo se često sretali. Posljednji put , bilo je to sunčanog, 24. dana siječnja ove godine, kada sam krenuo u šetnju u Ivanbrijeg. Vidim u prolasku Marijana kako sjedi na obali Javorice, s ribičkim priborom, i vratim se, postavim kameru na fiksno snimanje i to je trajalo 40 minuta. O tome je poslije, većim ubrzanjem, nastao i video spot Usamljeni labud i hrast. Iz tog, gotovo slučajnog snimka čut ćemo još jednom Marijana i za kratko i vidjeti.
Počivao u miru !
