Zvali smo ga svi profesor, rijetko po imenu, cijenio je rad jer je i sam puno radio. Radili smo dugo godina zajedno, on u uredu glavnog i odgovornog urednika, a ja u studiju pored, nekad u režiji a nekad za mikrofonom, ponekad i terenska snimanja. I sam je ponekad imao neku glazbenu želju, najčešće su to bile starogradske pjesme, kao Bolujem ja, boluješ ti, a posebno je volio Zumro moja, kolege sa sarajevskog radija, Zekerijaha Đezića, koji je snimio i dosta pjesama. Obećao sam tu pjesmu pustiti mu i u rodnoj Kapelni, na grobu gdje je sahranjen pored roditelja, tako je to želio, kao da je znao da će ubrzo umrijeti. Ponekad je govorio kako čovjek s godinama sve više shvaća da dolazi ono neminovno, ali svejedno, mogao je još. Danas, 16.5.2015. imao bi 84 godine. Malo sam kopao po arhivi i složio jedan mali video s prilozima od 1988. do 2006. godine.