Početkom devedesetih dvadesetog stoljeća u vihoru ratnih razaranja, kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, svoj novi dom velečasni Mato Tokić našao je u Slatini. S njim su izbjegli i brojni rođaci i prijatelji. Crkva u Ceru koju je i sam gradio, to je s ponosom isticao, razrušena je u bezumlju rata. Najveću pomoć svima njima prvenstveno je pružio vlč. Franjo Udovičić, župnik Župe svetog Josipa, kao i časne sestre. Bio je i velika pomoć župniku Franji te je služio mise kad kod je trebalao, i u Senkovcu, i u Slatini, i na krštenjima i na sprovodima. Posebno je brinuo za svoje izbjeglice tražeći im smještaj u novim sredinama i u Ivanbrijegu i u Slatini i u drugim mjestima, Kardinal Kuharić postavio ga je za župnika u Gradini 1994. godine a po uspostavi Požeške biskupije, biskup Škvorčević postavio ga ja za župnika u Bokšiću gdje je bio do umirovljenja 2013. godine. In Memoriam sadrži dijelove s proslave sv.Ilije u Gradini, 20.7.1994. godine.