Nije navršio ni dva puta 36 godina a već je otišao ususret Ocu i predacima. Â Jozica je do umirovljena bio poslovođa baš broja 36, minimarketa u Čađavici. Bilo je to u doba Slatinke, Graditelja, GAJ-a, Univerzala, Klasja, i drugih nestalih firmi. Znali smo se u početku poslovno, ja iz Graditelja a on iz Slatinke, u vrijeme nestašice svih građevinskih materijala, a posebno cementa. Moja firma ga je imala uvijek dovoljno zahvaljujući vrlo visokim poslovnim vezama pa smo, pored zadovoljenja svih potreba građevinske operative, imali određene količine za raspodjelu maloprodajama, bilo da je riječ o cementu iz Mađarske, Rusije, Slovenije a kasnije iz nove cementare u Zoljanu pored Našica. Nekoliko godina kasnije naći ćemo se u istoj firmi na sličnim poslovima, sa zajedničkim ciljem što kvaltetnijem udovoljavanju potreba tržišta. Jedna od njegovih ljubavi je i ova prema starim običajima, kada nam je tog ljeta 1992. godine zorno pokazivao kako je izgledala žetva njegovih predaka. Prilika je iskorištena i za jedan kraći intervju za radijsku emisiju.