Za divlji luk koriste razne nazive, po meni bez veze, tako da ostajem na osnovnom. Dobar je, zdrav, ne prežestok, između bijelog i crvenog luka po žestini, i besplatan. Naše šume, a i druge u blizini, pune su tih listova, korijena i cvjetova, jer se sve koristi. Korisnika je malo, osim slučajnih prolaznika-snimatelja ili šumskih radnika koji ni ne znaju da će ogoliti cijeli Papuk, kao nekada Mlečani Velebit. Stabla već padaju i blizu kultnog izletišta Bunarić, no kako kod nas nema Zelenih ode i ova šuma u Pečuh ili neku privatnu pilanu. Na kraju evo nas na Majdi i do dječjeg nogometa a na pitanje djece kako će se zvati spot da ga pronađu na internetu odgovor je bio Divlji luk što je izazvalo veselo-iznenađeni smijeh pa je uslijedilo objašnjenje da su oni na redu tek iza zadane teme. Sve ostalo što je jo uslijedilo jasno pokazuje slika i ton a kod tulipana je prestalo snimanje jer je nakon tri sata pješačenja zastao Snježanin auto i povezao izgladnjelog nestopera na zasluženi ručak, sa miješanom salatom od divljeg luka i endivije, a bilo je tu i glavno jelo rižoto i pečena jaja uz sendvič kruh iz pekare Jozo.
