Ivanbrijeg selo na brijegu (njem Johannesberg, jer su tu prvi stanovnici bili Nijemci i prodavali najbolji sir i kajmak na pijacu, prema sjećanju punice Dragice) privlačilo je našu pažnju u više navrata. Jednom je to bilo ratno stanje pa snimanje pogođenih objekata, drugi put opet kad je Jerko imao veliko sezonsko šišanje ovaca (snimanje priloga za Marinianis radio) slijedeći put Dan sela, sveti Ivan Nepomuk i vlč. Franjo Udovičić 16.5.1992. godine i onda redovna snimanja svih godišnji doba uz obaveznu šetnju do Golenića nakon izgrađene ceste 2018. godine. Tako smo na kraju zavoljeli taj kraj i 2007. godine dogovorimo kupnju vinograda sa g. Zlatkom koji nas je srdačno primio i sve objasnio a budući da su i on i supruga bili zaposleni u hotelu Podravina kojemu je u to vrijeme direktor bio Jadrankin tata i bili su kućni prijatelji nije se ništa pisalo te kako smo bili blokirani nismo odmah prenijeli pravo vlasništva. Poslije se Jadranka razboljela, pet dugih godina nepokretna, nakon svega ostavila nas sve u tuzi. Vraćajući se jednom s groblja, pješice pored Zlatkove kuće, vidim ga u dvorištu sa štapom. Pozdravimo se a on kaže prebolio je koronu i nije baš najbolje pa ajmo sada završiti papire dok je još u pokretu. Dogovoreno. No Zlatko preminu za dva dana.Počivao i on u miru !
I tako, kućica na brijegu, u Ivanbrijegu, ostaje nedosanjani san.
I više ne idemo u to selo.
