Jedno od čestih mjesta Hrvoja Juniora u radu bila je i kamera na ramenu. Današnji, naravno prigodni prilog, je s koncerta Prljavog kazališta u centru grada. Česta tema je naravno i publika u rekli bismo neponovljivom broju 1.9.2007. godine u vrijeme dok su kamere Marinianisa bile dobrodošle na velikim događajima, pozvani ili nepozvani ali dugo ne udaljavani s javnih nastupa. Prvo najveće grubo nasilno udaljavanje bilo je za vrijeme snimanja Raškovića ispred Kina, no uz pomoć prof. Pupića snimak je napravljen 9.6.1990. godine. Posljednje izbacivanje, doslovce, bilo je iz iste te zgrade pri pokušaju snimanja hrvatskih božićnih pjesma gostiju iz Osijeka, prije 3-4 godine. Još samo snimamo prirodu i nogometne utakmice a i to čekamo da netko kaže kako možda nije dobro snimljeno izvođenja kornera pa da nam i to zabrane. Sinovi moji – i to je Slatina. Ostajte u Svijetu gdje god želite.
Naša Jadranka uvijek je govorila da sam previše godina bio šutljiv a posljednjih pet dok je ležala nepokretna govorila mi je da ne pričam sve jer će me netko srediti. Naravno odgovor je i onda i danas isti – Pričam samo istinu pa se ne mogu zabuniti a već imam 71 godinu pa me i nije strah.
