U obitelji je naučio voljeti svoj hrvatski narod. Otac ga je poučio da se ne srami zvati Hrvat žive vatre, promocija je bila i u Slatini. U toj knjizi tiskao je zapise o svom životu i razmišljanja o određenim događajima iz novije prošlosti te je protumačio: Čovjek ne može istodobno mrziti i voljeti, jer u njegovu srcu ne postoji pretinac za ljubav i pretinac za mržnju. Stoga je Hrvat žive vatre čovjek bez mržnje, nesebičan, pošten i odgovoran. On nije nacionalist, a osobito ne šovinist. Hrvat žive vatre voli svoje, a poštiva tuđe.