Kićo je s pjesmom živio s pjesmom ga i ispraćamo
Inati se Slavonijo
Sa prozora opet vire
ona stara dobra lica
ma, ne zna se što je šire
ili duša il’ ravnica
Ovdje vrijeme ko da stoji
kao da sve duže traje
otkad pamte stari moji
odlazi se, a ostaje
Inati se, Slavonijo
ljepota nek tvoja boli
nema onog ko te ne zna
ko te ne zna, a ne voli
Još se pamte s puno žara
riječi moga starog dide
jadan onaj koji vara
nemoj da se tvoji stide
Tamo negdje, u daljini
svoju tajnu ljubav krije
ma, sve se mi više čini
ne mogu bez Slavonije