Nedavno smo ispratili na posljednji počinak dragu školsku prijateljicu Nadu Dopuđa – Drašinac, zajedno smo išli prve tri godine osnovne škole u Višnjici, na novi dio slatinskog groblja. I pored vlastite bolesti, porodičnih briga i velike vrućine i sam sam pustio suzu i šaku zemlje na njen lijes. Slučajno, ili baš ne slučajno, tražeči nešto po arhivi pronađem danas jedan kadar s predratne smotre folklora u Voćinu, 1990. godine, gdje je u publici bila i Nada, onako opuštena, uživala je u lijepim koregrafijama iz raznih krajeva.
Sjetimo se Nade i sada i na ovaj način.
Zbogom prijateljice i laka ti zemlja !
