Tijelovska procesija u Slatini
Crkva blagdanom Tijelova naglašava vjersku istinu da je Isus pravi Bog, ali i pravi čovjek. Na blagdan Tijelova u Slatini je održana, nakon mise u crkvi sv. Josipa, procesija ulicama grada.
Blagdan Tijelova slavi su u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva, na deveti četvrtak nakon Uskrsa, i kojim Katolička Crkva slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru.
Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova, i tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširuje blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise, pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu.
Događaj je temeljito ispitivao papa Julije II.(1503-1513.), te je dopustio javno štovanje relikvije, što čini i njegov nasljednik papa Leon X. Od toga vremena u Ludbreg dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava Predragocjene Krvi Kristove.
Za vrijeme trogodišnje epidemije kuge u Moslavini, Hrvatski se sabor 15. prosinca 1739. zavjetovao da će u Ludbregu izgraditi kapelu Presvetoj Krvi Isusovoj. Kuga je počela jenjavati te je 30 siječnja 1740. godine ukinuta karantena zbog pošasti. Nepoznat je razlog zašto zavjet nije ispunjen. Zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac godine 1940. upozorio je na taj zavjet.
Kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup, blagoslovio je kapelu, 4. rujna 1994. godine, uz nazočnost tadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Nedjeljka Mihanovića i oko 100 000 hodočasnika. Na zidu kapele, postavljene su spomen-ploča i zahvalnica dobročiniteljima.
Nekoć su stari Požežani poslije procesije organizirali pred katedralom, na Trgu sv. Terezije Avilske narodno veselje. Svirala je limena glazba, majstori gajdaši i tamburaši pa su Požežani plesali u kolu oko spomenika fra Luke Ibrišimovića.
Svetkovina Tijelova povezana je i s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u pokaznici nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.
Tijelovska procesija s oko 600 vjernika prošla je o stotoj obljetnici Župe svetog Josipa Slatina ulicama grada, 20. lipnja 2019. godine, pokazujući i ovaj put svoju pripadnost Rimokatoličkoj Crkvi.
