Đurđic, sitan cvjetić


Dan planete Zemlje, 22. travnja
Đurđevo, 23. travnja.
Prigodan spotić uz čestitke Đurđama, Đurđicama, Đuri, Đukici i najpoznatijem Đuki Dečaku.
Evo i prigodne pjesme A. G. Matoša, Srodnost
Đurđic, sitan cvjetić, skroman, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme snježnim zvončićima
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.

Pramaljeća blagog ovaj rosni sin
Najdraži je nama među cvjetovima;
Boju i svježi miris snijega i mlijeka ima,
Nevin, bijel i čist ko čedo, suza i krin.

Višega života otkud slutnja ta,
Što je kao glazba budi miris cvijeća?
Gdje je tajna duše, koju đurđic zna?

Iz đurđica diše naša tiha sreća:
Miris tvoga bića, moja ljubavi,
Slavi drobni đurđic, cvjetić ubavi.